U slučaju „tuneli Sveti Rok i Mala Kapela“ Slaven Žužul može od države tražiti milijunsku odštetu

Slaven Žužul Skladgradnja grup d.o.o.

Nakon objave rezultata vještačenja prema kojima se ne može utvrditi je li bojenje tunela “Mala Kapela” i “Sveti Rok” preplaćeno, očito je da će Državno odvjetništvo u dokazivanju svojih teza u slučaju “Skladgradnje” i njezina direktora Slavena Žužula ovisiti isključivo o verbalnim dokazima tzv. običnih svjedoka.

Takva situacija ne ide u prilog tužiteljstvu, jer je kod većine kaznenih postupaka uobičajeno da na svakog svjedoka optužbe bude predložen najmanje jedan svjedok obrane, te u konačnici sudsko vijeće ima jednaku količinu podataka za i protiv. Upravo zato se, kada god mogućnosti dopuštaju, nalažu stručna vještačenja, na koja se često može nasloniti konačni pravorijek o krivnji ili nevinosti.

Prvo vještačenje potvrdilo je tvrdnje Državnog odvjetništva, drugo je išlo na ruku obrani. Županijski sud u Zagrebu naručio je i treće u kojem se nije točno odredilo o cijeni bojenja tunela. Upravo zato je u slučaju bojenja tunela došlo do pomalo shizofrene situacije u kojoj se do odluke o krivnji dolazi zbrajanjem.

Ako tužiteljstvo procijeni da je bolje odmah odustati od kaznenog progona nego odluku o odbacivanju optužbi dočekati nakon dugotrajnog suđenja, postavlja se pitanje saniranja štete.

Kao privatnom poduzetniku i direktoru trgovačkog društva “Skladgradnja grup”, Slavenu Žužulu je ovakav razvoj situacije plodan teren za traženje odštete od države. Osim dva i pol mjeseca koja je proveo u pritvoru, ima pravo tražiti i naknadu materijalne štete zbog eventualnoga gubitka u poslovanju te naknade štete na ime duševnih boli i gubitka ugleda. Iznos odštete ne ovisi u cijelosti o egzaktnim parametrima, ali može se predvidjeti u usporedbi sa sličnim situacijama.

Ugrožena i obitelj

Bivši ministar turizma Ivan Herak tražio je od države pet milijuna kuna odštete nakon što je oslobođen krivnje. On je 2000. godine sa sjednice Vlade otišao na razgovor u zagrebačku policiju te je u pritvoru pulskog zatvora ostao čak 16 mjeseci.

Više od desetljeća kasnije, kad je pravomoćno oslobođen, zatražio je naknadu štete zbog pritvorskih dana. Osim boravka u ćeliji, u odštetu je uračunao i to što mu je uništen ugled političara, turističkog i sportskog radnika, zatim narušeno zdravlje, te je tomu dodao gubitak moguće zarade jer s njim više nitko nije htio poslovati.

U svojem je zahtjevu naveo da su mu propale investicije u nekretnine i tvrtka koju je imao. Kod konačnog iznosa koji se dosuđuje u slučajevima sličnim Žužulovu, u računicu ulazi i interes javnosti, težina optužbi kojima su osobe bile nepravedno podvrgnute, kao i učestalost javnih prozivki s protivne strane kojima su bile izložene i njihove obitelji.

Izvor: slobodnadalmacija.com, 28.2.20123.

Konačna potvrda: Skladgradnja je tunele Sveti Rok i Mala Kapela obojala kvalitetno i po tržišnim cijenama!

Nakon dva oprečna vještačenja u “aferi tuneli”, rezultati nadvještačenja koje je naložio Županijski sud u Zagrebu, po prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva, a koje je nedavno završeno, donio je konačnu potvrdu tvrdnjama obrane koja godinama dokazuje da je Skladgradnja tunele obojala kvalitetno i po tržišnim cijenama.

Naime, nadvještačenje Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, koje je Županijski sud u Zagrebu zaprimio 15. veljače, sa zanimanjem se čekalo, jer je za očekivati da će epilog ovog medijski razvikanog slučaja usmjeriti upravo rezultati trojice stručnjaka: mr. sc. Petra Adamovića, diplomiranog inžinjera građevinarstva (ujedno stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Županijskog suda u Zagrebu), te njegovih suradnika prof. dr.sc Zdravka Linarića i Borisa Uremovića,

Ovaj slučaj se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi od 2009. godine. Kako su rezultati vještačenja dvaju sudskih vještaka o realnim troškovima bojenja ispali posve oprečni, sud je odredio da se obavi nadvještačenje, za što se obratio građevinskim fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, dok je zbog potencijalne pristranosti izostavljen fakultet u Splitu. No, sa sva tri fakulteta dobio je negativan odgovor. Konačno, Županijski sud u Zagrebu je za vještačenje izabrao Tehničko veleučilište u Zagrebu te završno vještačenje potpisuju mr.sc. Petar Adamović, prof.dr.sc. Zdravko Linarić i Boris Uremović.

Podsjetimo, tužiteljstvo je Juricu Prskala, tadašnjeg šefa Uprave Hrvatskih autocesta, člana Uprave Marija Lovrinčevića, direktora Sektora građenja Gorana Legca, glavnog inženjera projekta Bosiljevo-Sv. Rok Željka Kandžiju i Slavena Žužula, suvlasnika Skladgradnje, teretilo da su za posao bojenja dvaju tunela Skladgradnji isplatili čak 43,3 milijuna kuna, oštetivši navodno HAC, odnosno državu, za više od 20 milijuna kuna.

Međutim, tijekom samog postupka istrage koji je prethodio ovom vještačenju utvrđeno je da stvarno izvedene količine kao i kvaliteta obavljenih radova nisu sporni. Stoga je predmet ovog kao i prethodna dva vještačenja bio “komparativna analiza tehnologije bojenja tunela odnosno radova obuhvaćenih ugovorom bojanja tunela i to tunela Mala Kapela i Sveti Rok te tunela na obilaznici Rijeke”.

Temeljem čega je bilo potrebno utvrditi “je li ugovorena cijena bojanja odnosno obavljanja navedenih radova odgovara stvarnoj tržišnoj cijeni”.

Komentirajući dio prvog nalaza vještaka Gorana Rukavine u kojem on tehnologiju i vrijednost bojanja tunela komparira sa standardnim soboslikarskim radovima vještaci s Tehničkog veleučilišta kažu:

“Može se zaključiti kako su svi razmatrani radovi bojanja obloge tunela razmjerno visokomehanizirani i visokoproduktivni te zahtijevaju upošljavanje kvalificirane radne snage. To su masovni radovi (u smislu količina) te ih se ne može smatrati ‘uobičajenim’ i (u pogledu učestalosti radova) ‘svakodnevnim’ soboslikarskim radovima u užem smislu. Radi se o nekoliko visoko-mehaniziranih, razmjerno mobilnih i visoko produktivnih tehnoloških zahvata čija je logistika i organizacija istovjetna kako na početku tako i na kraju radova tj. istovjetna na svim razinama i u svim razinama i u svim razdobljima provedbe radova”.

Kao bitna stvar u vještačenju navodi se i traženo vrijeme u kojem su potrebne radnje trebale biti izvršene. Obrana je još 2009. upozoravala na nekoliko faktora, među ostalim i rok u kojem su se spomenuti radovi trebali izvršiti.

Rok je, podsjetimo, bio iznimno kratak, radilo se u zimskim uvjetima, što podrazumijeva hladnoću i vlagu, a riječ je o prometnici koja je djelomično bila puštena u promet, te je zbog toga bila čađava. Uvjeti, jednostavno, nisu usporedivi s istim poslovima koji su rađeni od strane Skladgradnje ili drugih tvrtki na drugim tunelima.

“Visoku produktivnost primijenjene (naprijed navedene) tehnike odnosno tehnološke opreme (strojeva i uređaja) pokazuju ostvarena vremena bojanja (u kaznenom postupku) razmatranih tunela”, navode vještaci s Tehničkog veleučilišta.

Bojanje jeftinije ako se radi cijeli tunel

U medijskim istupima “upućenih” u poslove redovito se komparirala cijena bojanja četvornog metra ovih tunela sa cijenama nekih drugih, tvrdeći kako je u slučaju Svetog Roka i Male Kapele riječ o astronomskim cijenama.

Međutim, vještaci koje je, ponavljamo, angažirao Županijski sud u Zagrebu, ukazuju na ustaljenu građevinsku praksu u “strategiji nuđenja”. Različite cijene radova bojanja tunela nastaju ovisno o tome da li se oni nude kao dio sveukupnih radova izvedbe tunela ili se izuzimaju i nude kroz zaseban ugovor. Citiramo:

“Što se tiče komparacije cijena bojanja tunela razmatranih u kaznenom postupku, kao i ostalih tunela, valjda istaći bitnu razliku u iskazivanju tih cijena. Radovi bojanja tunela Mala Kapela i Sveti Rok (razmatranih u kaznenom postupku) ugovoreni su i iskazani kroz jedinične cijene nekoliko troškovničkih stavaka, od koji svaka obuhvaća pojedinu organizacijsku, logističku i tehnološku ‘fazu’ bojanja tunela.

S druge strane, bojanje tih tunela u slučaju kada je bojanje bilo ugovoreno s izvođačima radova tunela (koji se komparativno analiziraju) ugovoreno je kroz samo jednu jediničnu cijenu po jedinici mjere, tj. m2 površine bojanja, koja obuhvaća sveukupne troškove svih organizacijskih, logističkih i tehnološkoj ‘faza’ bojanja tunela.

Vezano za gore navedeno valja istaći kako cijene građevinskih radova, posebice u tunelogradnji, ovise o ‘strategiji nuđenja’ (te se kalkuliraju sukladno toj strategiji nuđenja) naročito ako se nude cjelokupni radovi izvedbe tunela od strane jednog ponuditelja kao mogućeg izvoditelja.

Također značajnu ‘ulogu’ u ‘strategiji nuđenja’ imaju količine radova. U tom smislu radovi se dijele na one koji su rizični zbog mogućih većih promjena količina u izvođenju (radovi iskopa i izvedbe sastavnica podgrade tunela u okršenim stijenskim masivima te donekle radovi izvedbe betonske obloge) i na one radove koji su odredivi, jer su količine manje podložne promjenama i zato manje rizični (tu spada kolnička konstrukcija tunela, instalacija tunela, opremanje tunela sigurnosnim i sl. uređajima kao i bojanje obloge tunela).

‘Strategija’ je u načelu takva da se odredivi i manje rizični radovi (kao bojanje) nude po najnižim mogućim jediničnim cijenama, a rizični radovi nude po višim jediničnim cijenama, kako bi ukupna ponudbena cijena bila što niža u cilju dobivanja posla. Zato se mogu očekivati različite cijene radova bojanja tunela ovisno o tome da li se radovi bojanja tunela nude kao dio sveukupnih radova izvedbe tunela ili se ti radovi izuzimaju i nude kroz zaseban ugovor.”

Razlike u vještačenjima zbog različitih metoda obračuna

Na 20-ak stranica vještaci prikazuju formule, metodologije, kalkulacije te tabelarne usporedbe kojima ukazuju na razloge zbog kojih je došlo do različitih rezultata u vještvima o čemu se očituju i u mišljenju:

“Ugovorene jedinične cijene radova pripreme bojanja i bojanja betonske obloge tunela Sveti Rok i Mala Kapela razmjerno su više od kalkuliranih jediničnih cijena prema nalazima oba vještaka. Međutim, kako je iz komentara po ovom vještačenju vidljivo, oba razmatrana vještačenja su sadržajno manjkava po mnogim kumulativnim parametrima, a naročito u pogledu izračuna i primjene kalkulativnog ‘faktora’ tj. ključa raspodjele indirektnih troškova na direktne troškove.

Stoga nalazi vještaka (Gorana Rukavine i Željka Žarka, op.a.) nisu utvrdili što bi bile neke relevantne ‘realne vrijednosti’ jediničnih cijena razmatranih radova bojanja tunela. Stav je ovog vještačenja da te vrijednosti vjerojatno ne bi utvrdila niti daljnja vještačenja odnosno ‘nad-vještačenja’ jer bi se ona neprijeporno međusobno razlikovala u vrijednostima dobivanih rezultata”, smatraju mr. sc Petar Adamović, prof.dr.sc. Zdravko Linarić i Boris Uremović.

Uostalom, čak je i vještak Željko Žarko u nalazu koji je prethodio ovom nadvještačenju ustvrdio kako državni proračun nije oštećen te da su ugovorene cijene za bojanje ovih dvaju tunela kreću u okviru plus – minus 10 posto u odnosu na cijene koje se kreću na tržištu! Odnosno da bi cijene za poslove i materijale koje je naručio HAC ponudila i svaka druga tvrtka koja se bavi ovakvim poslovima.

Usto, u posjedu smo dokumenata iz prve polovice 2009. godine koji potvrđuju da je komisija Uprave za sustav javne nabave pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, koje je potpisala državna tajnica Tamara Obradović Mazal, još tada provela “preventivno-instruktivne djelatnosti” nad provedbom Zakona o javnoj nabavi vezano uz sporni natječaj. I tada je utvrđeno da “tijekom provođenja postupka nadzora i uvidom u dostavljenu dokumentaciju nisu utvrđene nikakve nepravilnosti”!

Pala teza o protuzakonitom poslu

Zaključimo – poslove bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela Skladgradnja je svojedobno dobila na međunarodnom javnom natječaju, bio je to prvi posao koji je ta tvrtka dobila kao direktni izvođač, a ne kao podizvođač i očito je kao takva zasmetala konkurenciji.

Ovo nadvještačenje trojice stručnjaka koje je angažirao Županijski sud u Zagrebu, razbilo je tezu da je Skladgradnja učinila išta protuzakonito, te baca potpuno novo svjetlo na cijeli slučaj. Za očekivati je stoga da će se sada Državno odvjetništvo i pravosuđe pozabaviti onim građevinskim tvrkama koje su oštetile državni proračun za – enormne iznose.

Dok su navodno sporna 22 milijuna tvrtke Skladgradnja godinama bila blokirana na sudu, milijarde drugih tvrtki otišle su u nepovrat…

Dokumentaciju i fotografije možete pogledati ovdje.

Godišnjica smrti Milorada Bibića Mosora, velikog navijača i prijatelja RNK Split

Splitovci se sjećaju Milorada Bibića Mosora

Ove nedjelje navršava se godišnjica smrti Milorada Bibića Mosora, novinara ali i velikog navijača i prijatelja RNK Split. Koliko mu je klub značio najbolje pokazuje to što je prema vlastitoj želji pokopan upravo u dresu voljenog mu Splita. U spomen na prijatelja članovi uprave Splita su u subotu u kinoteci Zlatna vrata prisustvovali projekciji filma Prvi splitski odred, koja se održavala u sklopu projekta “Uspomena na Borčiće”.

– Ovo je tužna prigoda, svojevrsne karmine našem Mosoru, ali ja ovdje samo ispunjavam njegovu želju, realiziram projekt koji je on zamislio – rekao je voditelj Kinoteke Vlado Ercegović.

– Borčići su bili veliki Mosorovi prijatelji te mu je Jelka Borčić nakon smrti muža Roberta, velikog zaljubljenika u film, poklonila njihovo filmsko blago. U međuvremenu je umrla Jelka, a umro je i Mosor. Večeras ćemo zato prvo pogledati film o Mosorovom klubu – dodao je Ercegović

Obitelj Borčić stanovala je u Tolstojevoj ulici u Splitu te su se u njihovom stanu još pedesetih godina održavale prve filmske projekcije. Imali su 35-milimetarski filmski projektor i cijelu kolekciju filmova. “Bilo je to znači prvo, ali pravo kućno kino u Splitu”, napisao je Mosor u svom tekstu 2009. godine najavljujući projekt.

U nedjelju članovi uprave i predsjednik RNK Split Slaven Žužul su posjetili Mosorov grob na splitskom groblju Lovrinac. Položili su vijence i zadržali se u tišini. Posjet groblju bio je posebno emotivan jer je prisutna bila i Mosorova majka.

Mosor  je umro u 60. godini u Kliničkom bolničkom centru Rebro u Zagrebu.

Henri Belle: Slaven i Višnja Žužul su jedini vjerovali u mene

Junak Splitove pobjede nad Zagrebom Henri Belle ovako je prokomentirao svoju najbolju partiju u dresu “crvenih”…

– Sretan sam samo radi dvije osobe: Slavena i Višnje Žužul. Oni su jedini stalno vjerovali u mene – kazao je Belle.

On smatra da je imao i boljih utakmica od ove…

– Po meni sam najupečatljiviju partiju odigrao u Zagrebu, iako smo izgubili sa 2:1.

Sjećamo se te utakmice, kada je Belle bio prodoran, pogotovo u prvom dijelu susreta, ali ipak je ovo bilo njegovo još bolje izdanje. Evo kako Belle gleda na jesen:

– Uopće nisam zadovoljan s prvim dijelom. Znao sam da mogu puno bolje. Tada pripreme uopće nisam imao, ali nitko me za to nije pitao, već su uslijedile kritike.

Pa dobro, prva reakcija je uslijedila nakon promašenog penala protiv Lokomotive.

– Došao sam ovdje kao pojačanje. Nije me iz početka išlo, nisam dolazio u šanse. Pa dajte mi onda barem penal da me krene, razmišljao sam. I odmah po promašaju sam izvađen iz igre, iako sam i danas uvjeren da bih se do kraja revanširao, iskupio za taj promašaj.

Belle je u ovom razgovoru iznio dosta stvari koje su ga smetale, on ima svoje viđenje, pa tako i ne smatra da je u petak bio najbolji na terenu.

– Bilo je pojedinaca koji su odigrali bolje od mene. Primjerice Baraban i Vojnović.

Kakva je atmosfera u momčadi iz Parka mladeži, gdje vidi Splita na tablici?

– Atmosfera je sjajna. Meni je žao što ne govorim hrvatski pa ne mogu normalno komunicirati sa suigračima, ali već dosta razumijem. Što se prognoza tiče, ja ne volim gledati predaleko. Ako cijela grupa igrača bude i dalje složno djelovala, Split može doseći Europu.

I na kraju, opet je spomenuo predsjednika…

– Moram još reći da me ne zanima puno što drugi misle o mojoj igri. Pogađa me jedino ako predsjednik Žužul nije zadovoljan jer su on i njegova supruga jedini koji mi daju maksimalnu potporu svo ovo vrijeme boravka u Splitu.

Slaven Žužul poslao poruku Modrima: ‘U iduće četiri godine želimo biti prvaci’

Od kluba iz stečaja do europskog predstavnika – to je put Splita, danas stabilnog prvoligaša. Nema nogometnog kluba bez privatnog ulaganja, bez vremena i truda. Ne stvara se klub radeći od 8 do 16, tako je i Žužul došao u RNK Split i napravio klub koji je stekao respektabilan status u HNL-u. Redovite su isplate, nema arbitraža u Parku mladeži, a za image kluba koji teži velikim dosezima odavno se Žužul pobrinuo kupnjom klupskog autobusa.

Predsjednik kluba RNK Split Slaven Žužul

No, kakva je konačna vizija Splita, koji je cilj Slavena Žužula sa Splitom?

– Uh, dobro je pitanje. Što želimo napraviti? Ono što bi svatko na mom mjestu htio. Sportski rezultat u okvirima mogućega, u okvirima realnosti. Danas je to svakako ulazak u Europu. Želim stvoriti dugotrajno stabilan klub i mislim da sam na dobrom putu. Moram popraviti uvjete rada omladinske škole, do ljeta ćemo biti gotovi s umjetnom travom i Crvenom kućom. U dogovoru s Gradom i ASK-om na njihovu bacalištu bismo napravili igralište dimenzija 60×80 metara, jer smo loši s infrastrukturom. I htio bih natkriti tribinu. Da možemo imati nastupe u Europi. Istina, potrebno nam je to i inače. Neće nitko doći na utakmicu u kišno doba jer ne može se utakmica gledati ispod kišobrana

Možemo li malo približiti viziju. Kakav bi Split trebao izgledati za četiri godine, što ćemo gledati 2017. u Parku mladeži?

– Što se mene tiče, u iduće četiri godine želimo biti i prvaci. Ali tek ćemo vidjeti je li to moguće. Radimo ozbiljno, treća nam je godina u 1. HNL ligi, a svi bi rekli kao da smo “sto godina” s najboljima u elitnom razredu. Nema nas puno u klubu, ali svi skupa rintamo kao konji od jutra do mraka. Za razliku od svih klubova, kad se vratimo iz Turske to je nama kao da smo bili u svemiru i vraćamo se na Zemlju. Da, vraćamo se na Zemlju, jer idemo u obližnje Mravince na treninge. Odnijeli smo gore kvarcni pijesak i branke da bismo mogli normalno trenirati. Takva nam je svakodnevnica, nemamo prave uvjete. Doduše, oko Splitova igrališta postoje pozicije gdje se mogu raditi kvalitetni tereni, ali s obzirom da je Split bio u stečaju, nije se znalo što će biti sa Splitom u budućnosti, pa su se ti prostori popunili. Ja se ne bih selio u Mravince ni u Dugopolju tražio terene za kamp. S ovim bismo u Parku mladeži zaokružili cjelinu, ali moramo imati razumijevanje Grada Splita.