Tag Archives: radovi

Konačna potvrda: Skladgradnja je tunele Sveti Rok i Mala Kapela obojala kvalitetno i po tržišnim cijenama!

Nakon dva oprečna vještačenja u “aferi tuneli”, rezultati nadvještačenja koje je naložio Županijski sud u Zagrebu, po prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva, a koje je nedavno završeno, donio je konačnu potvrdu tvrdnjama obrane koja godinama dokazuje da je Skladgradnja tunele obojala kvalitetno i po tržišnim cijenama.

Naime, nadvještačenje Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, koje je Županijski sud u Zagrebu zaprimio 15. veljače, sa zanimanjem se čekalo, jer je za očekivati da će epilog ovog medijski razvikanog slučaja usmjeriti upravo rezultati trojice stručnjaka: mr. sc. Petra Adamovića, diplomiranog inžinjera građevinarstva (ujedno stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Županijskog suda u Zagrebu), te njegovih suradnika prof. dr.sc Zdravka Linarića i Borisa Uremovića,

Ovaj slučaj se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi od 2009. godine. Kako su rezultati vještačenja dvaju sudskih vještaka o realnim troškovima bojenja ispali posve oprečni, sud je odredio da se obavi nadvještačenje, za što se obratio građevinskim fakultetima u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, dok je zbog potencijalne pristranosti izostavljen fakultet u Splitu. No, sa sva tri fakulteta dobio je negativan odgovor. Konačno, Županijski sud u Zagrebu je za vještačenje izabrao Tehničko veleučilište u Zagrebu te završno vještačenje potpisuju mr.sc. Petar Adamović, prof.dr.sc. Zdravko Linarić i Boris Uremović.

Podsjetimo, tužiteljstvo je Juricu Prskala, tadašnjeg šefa Uprave Hrvatskih autocesta, člana Uprave Marija Lovrinčevića, direktora Sektora građenja Gorana Legca, glavnog inženjera projekta Bosiljevo-Sv. Rok Željka Kandžiju i Slavena Žužula, suvlasnika Skladgradnje, teretilo da su za posao bojenja dvaju tunela Skladgradnji isplatili čak 43,3 milijuna kuna, oštetivši navodno HAC, odnosno državu, za više od 20 milijuna kuna.

Međutim, tijekom samog postupka istrage koji je prethodio ovom vještačenju utvrđeno je da stvarno izvedene količine kao i kvaliteta obavljenih radova nisu sporni. Stoga je predmet ovog kao i prethodna dva vještačenja bio “komparativna analiza tehnologije bojenja tunela odnosno radova obuhvaćenih ugovorom bojanja tunela i to tunela Mala Kapela i Sveti Rok te tunela na obilaznici Rijeke”.

Temeljem čega je bilo potrebno utvrditi “je li ugovorena cijena bojanja odnosno obavljanja navedenih radova odgovara stvarnoj tržišnoj cijeni”.

Komentirajući dio prvog nalaza vještaka Gorana Rukavine u kojem on tehnologiju i vrijednost bojanja tunela komparira sa standardnim soboslikarskim radovima vještaci s Tehničkog veleučilišta kažu:

“Može se zaključiti kako su svi razmatrani radovi bojanja obloge tunela razmjerno visokomehanizirani i visokoproduktivni te zahtijevaju upošljavanje kvalificirane radne snage. To su masovni radovi (u smislu količina) te ih se ne može smatrati ‘uobičajenim’ i (u pogledu učestalosti radova) ‘svakodnevnim’ soboslikarskim radovima u užem smislu. Radi se o nekoliko visoko-mehaniziranih, razmjerno mobilnih i visoko produktivnih tehnoloških zahvata čija je logistika i organizacija istovjetna kako na početku tako i na kraju radova tj. istovjetna na svim razinama i u svim razinama i u svim razdobljima provedbe radova”.

Kao bitna stvar u vještačenju navodi se i traženo vrijeme u kojem su potrebne radnje trebale biti izvršene. Obrana je još 2009. upozoravala na nekoliko faktora, među ostalim i rok u kojem su se spomenuti radovi trebali izvršiti.

Rok je, podsjetimo, bio iznimno kratak, radilo se u zimskim uvjetima, što podrazumijeva hladnoću i vlagu, a riječ je o prometnici koja je djelomično bila puštena u promet, te je zbog toga bila čađava. Uvjeti, jednostavno, nisu usporedivi s istim poslovima koji su rađeni od strane Skladgradnje ili drugih tvrtki na drugim tunelima.

“Visoku produktivnost primijenjene (naprijed navedene) tehnike odnosno tehnološke opreme (strojeva i uređaja) pokazuju ostvarena vremena bojanja (u kaznenom postupku) razmatranih tunela”, navode vještaci s Tehničkog veleučilišta.

Bojanje jeftinije ako se radi cijeli tunel

U medijskim istupima “upućenih” u poslove redovito se komparirala cijena bojanja četvornog metra ovih tunela sa cijenama nekih drugih, tvrdeći kako je u slučaju Svetog Roka i Male Kapele riječ o astronomskim cijenama.

Međutim, vještaci koje je, ponavljamo, angažirao Županijski sud u Zagrebu, ukazuju na ustaljenu građevinsku praksu u “strategiji nuđenja”. Različite cijene radova bojanja tunela nastaju ovisno o tome da li se oni nude kao dio sveukupnih radova izvedbe tunela ili se izuzimaju i nude kroz zaseban ugovor. Citiramo:

“Što se tiče komparacije cijena bojanja tunela razmatranih u kaznenom postupku, kao i ostalih tunela, valjda istaći bitnu razliku u iskazivanju tih cijena. Radovi bojanja tunela Mala Kapela i Sveti Rok (razmatranih u kaznenom postupku) ugovoreni su i iskazani kroz jedinične cijene nekoliko troškovničkih stavaka, od koji svaka obuhvaća pojedinu organizacijsku, logističku i tehnološku ‘fazu’ bojanja tunela.

S druge strane, bojanje tih tunela u slučaju kada je bojanje bilo ugovoreno s izvođačima radova tunela (koji se komparativno analiziraju) ugovoreno je kroz samo jednu jediničnu cijenu po jedinici mjere, tj. m2 površine bojanja, koja obuhvaća sveukupne troškove svih organizacijskih, logističkih i tehnološkoj ‘faza’ bojanja tunela.

Vezano za gore navedeno valja istaći kako cijene građevinskih radova, posebice u tunelogradnji, ovise o ‘strategiji nuđenja’ (te se kalkuliraju sukladno toj strategiji nuđenja) naročito ako se nude cjelokupni radovi izvedbe tunela od strane jednog ponuditelja kao mogućeg izvoditelja.

Također značajnu ‘ulogu’ u ‘strategiji nuđenja’ imaju količine radova. U tom smislu radovi se dijele na one koji su rizični zbog mogućih većih promjena količina u izvođenju (radovi iskopa i izvedbe sastavnica podgrade tunela u okršenim stijenskim masivima te donekle radovi izvedbe betonske obloge) i na one radove koji su odredivi, jer su količine manje podložne promjenama i zato manje rizični (tu spada kolnička konstrukcija tunela, instalacija tunela, opremanje tunela sigurnosnim i sl. uređajima kao i bojanje obloge tunela).

‘Strategija’ je u načelu takva da se odredivi i manje rizični radovi (kao bojanje) nude po najnižim mogućim jediničnim cijenama, a rizični radovi nude po višim jediničnim cijenama, kako bi ukupna ponudbena cijena bila što niža u cilju dobivanja posla. Zato se mogu očekivati različite cijene radova bojanja tunela ovisno o tome da li se radovi bojanja tunela nude kao dio sveukupnih radova izvedbe tunela ili se ti radovi izuzimaju i nude kroz zaseban ugovor.”

Razlike u vještačenjima zbog različitih metoda obračuna

Na 20-ak stranica vještaci prikazuju formule, metodologije, kalkulacije te tabelarne usporedbe kojima ukazuju na razloge zbog kojih je došlo do različitih rezultata u vještvima o čemu se očituju i u mišljenju:

“Ugovorene jedinične cijene radova pripreme bojanja i bojanja betonske obloge tunela Sveti Rok i Mala Kapela razmjerno su više od kalkuliranih jediničnih cijena prema nalazima oba vještaka. Međutim, kako je iz komentara po ovom vještačenju vidljivo, oba razmatrana vještačenja su sadržajno manjkava po mnogim kumulativnim parametrima, a naročito u pogledu izračuna i primjene kalkulativnog ‘faktora’ tj. ključa raspodjele indirektnih troškova na direktne troškove.

Stoga nalazi vještaka (Gorana Rukavine i Željka Žarka, op.a.) nisu utvrdili što bi bile neke relevantne ‘realne vrijednosti’ jediničnih cijena razmatranih radova bojanja tunela. Stav je ovog vještačenja da te vrijednosti vjerojatno ne bi utvrdila niti daljnja vještačenja odnosno ‘nad-vještačenja’ jer bi se ona neprijeporno međusobno razlikovala u vrijednostima dobivanih rezultata”, smatraju mr. sc Petar Adamović, prof.dr.sc. Zdravko Linarić i Boris Uremović.

Uostalom, čak je i vještak Željko Žarko u nalazu koji je prethodio ovom nadvještačenju ustvrdio kako državni proračun nije oštećen te da su ugovorene cijene za bojanje ovih dvaju tunela kreću u okviru plus – minus 10 posto u odnosu na cijene koje se kreću na tržištu! Odnosno da bi cijene za poslove i materijale koje je naručio HAC ponudila i svaka druga tvrtka koja se bavi ovakvim poslovima.

Usto, u posjedu smo dokumenata iz prve polovice 2009. godine koji potvrđuju da je komisija Uprave za sustav javne nabave pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, koje je potpisala državna tajnica Tamara Obradović Mazal, još tada provela “preventivno-instruktivne djelatnosti” nad provedbom Zakona o javnoj nabavi vezano uz sporni natječaj. I tada je utvrđeno da “tijekom provođenja postupka nadzora i uvidom u dostavljenu dokumentaciju nisu utvrđene nikakve nepravilnosti”!

Pala teza o protuzakonitom poslu

Zaključimo – poslove bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela Skladgradnja je svojedobno dobila na međunarodnom javnom natječaju, bio je to prvi posao koji je ta tvrtka dobila kao direktni izvođač, a ne kao podizvođač i očito je kao takva zasmetala konkurenciji.

Ovo nadvještačenje trojice stručnjaka koje je angažirao Županijski sud u Zagrebu, razbilo je tezu da je Skladgradnja učinila išta protuzakonito, te baca potpuno novo svjetlo na cijeli slučaj. Za očekivati je stoga da će se sada Državno odvjetništvo i pravosuđe pozabaviti onim građevinskim tvrkama koje su oštetile državni proračun za – enormne iznose.

Dok su navodno sporna 22 milijuna tvrtke Skladgradnja godinama bila blokirana na sudu, milijarde drugih tvrtki otišle su u nepovrat…

Dokumentaciju i fotografije možete pogledati ovdje.

Advertisements

Leave a comment

Filed under Slaven Žužul

Vještaci potvrdili: Skladgradnja u škveru Brodosplit bojala jeftinije i brže

Brodosplit - Skladgradnja naplatila radove jefitnijeProtiv bivših direktora škvera Gorana Vukasovića i Domagoja Klarića te protiv Slavena Žužula vlasnika tvrtke Skladgradnja traje istraga od kraja 2012. godine u kojoj ih Županijsko odvjetništvo u Splitu sumnjiči za izvlačenje novca iz tvrtke Brodosplit te za preskupo naplaćene radove i štetu od 11 000 000 kuna.

Angažirani su vještaci Tonči Ninčević i Stjepan Kolovrat koji su otklonili sumnje Državnog odvjetništva za preskupe radove koje je izvodila Skladgradnja.

Vještaci su u svom vještačenju dali ključne odgovore za postupak, njihov nalaz nije potvrdio sumnje Državnog odvjetništva već su nijekali kako su preskupo naplaćeni radovi od strane Skladgradnje.

Vještaci su usporedbom troškova na inkriminiranim novogradnjama 441-444 te sa sličnim brodovima došli su do zaključka kako je Brodosplit platio 10 000 000 kuna više od ugovorenog iznosa no sama razlika je pokrivena većom kvadraturom odrađenih površina. Vještaci su usporedbom troškova prijašnjih godina ustvrdili da su radovi jeftiniji čak 11% još uz dodatak stimulacija  jeftiniji su ukupno za 23%.

Ponudili su i obrazloženje zbog čega je došlo do povećanja troškova za AKZ zaštitu i bojanje. Proračun se u splitskom škveru izrađuje godinu dana prije početka gradnje brodova, a u tom trenutku službe Brodosplita nemaju ništa bolje od grubih nacrta. Čak i kada se sklopi ugovor sa izvođačima i kada su detalji poznati, dolazi do velikih odstupanja između ugovorenih i ostvarenih površina za AKZ zaštitu, navode vještaci.

Ipak najznačajnije od svega što su vještaci utvrdili je da je Brodosplit inkriminirane novogradnje izgradio jeftinije nego slične brodove 2003. i 2004. godine, i to za 11 posto, a kada se u obzir uzmu i stimulacije, odnosno, penali, čak 23 posto! Razlika je značajnija kada se ima u vidu da su plaće radnika porasle za preko 17 posto. U razdoblju 2005. – 2010. godine nije porastao udio Skladgradnje u antikorozivnim poslovima u odnosu na ostale kooperante. Skladgradnja je, naime, s gotovo 50 posto udjela u 2005. iz godine u godinu padala da bi 2010. godinu dočekala sa 32,66 posto udjela.

Leave a comment

Filed under Jozo Žužul, Slaven Žužul, Žužul