Ante Rebić u Fiorentinu je otišao kao najveća zvijezda u povijesti RNK Splita
Ante Rebić u Fiorentinu je otišao kao najveća zvijezda u povijesti RNK Splita, a u Park mladeži došao je tiho, u pratnji oca Boška…
– Pamtim ljetne pripreme i da je bilo nas 40 juniora na treningu. Danas mi tadašnji suigrači kažu da sam bio šutljiv, što inače nije moja osobina, a Lovre Šindik mi je priznao da je pomislio “evo još jedan iz Imotskoga, brzo će ga potirat”..
Međutim, ispalo je obrnuto.
– Dogodilo se ono najbolje moguće. Bio sam dio sjajne generacije, predvođene trenerom Matićem. Osvojili smo juniorski Kup Hrvatske, što će se teško opet ponoviti, a ja sam prvi put zaigrao na novoj poziciji, na kojoj sam kasnije i doživio afirmaciju.
Javnosti je malo poznato da te Hajduk na turnir u Italiju vodio kao zadnjeg veznog…
– Istina. Prije toga sam sedam godina proveo u Vinjanima i dvije u Imotskom. U sustavu 4-4-2 igrao sam u sredini i trčkarao deset metara desno, deset lijevo. Na lijevo krilo stavio me tek trener Matić u juniorima Splita. Prethodno smo imali različite testove, mjerenja brzine i slično, ne sjećam se više precizno.
Nakon samo jedne sezone u juniorima Splita debitirao si za prvu momčad?
– Istina. U juniorima sam imao dvije sasvim različite polusezone. U prvoj sam zabio dva gola u službenim utakmicama, a na proljeće 17. Očito je to bio signal da me se proba i u seniorima.
Debi je bio u Maksimiru (1:1) pod trenerom Katalinićem i odmah si zabio gol.
– Ušao sam s klupe i zabio u Maksimiru, a nakon te utakmice upoznao sam klupske čelnike Slavena i Jozu Žužula. Čestitali su mi na prikazanoj igri. S njima i tetom Višnjom sam kasnije izgradio odličan odnos, a ukupno nakon tog dana ništa više nije bilo isto. Baš me krenulo…
Kod kojega si trenera igrao svoj najbolji nogomet?
– U vrijeme Zorana Vulića. Imao je najzanimljivije treninge i mislim da smo mi mlađi, Erceg i ja, kod njega najbolje igrali.
Koji ti je gol najdraži?
– Onaj Dinamu za pobjedu od 1:0 u Parku mladeži mi je posebno drag. A bilo je i sjajnih golova u dresu reprezentacije.
Najpoželjniji suigrač ili s kim si se najbolje slagao u igri?
– Ante Erceg je broj jedan.
Ukupno najbolja utakmica koju si odigrao?
– Ima jedna protiv Zagreba, ali oni nisu bili momčad iz vrha. Možda ona u pobjedi protiv Hajduka, iako nisam bio strijelac tu utakmicu.
Igrač protiv kojega ti je bilo najteže igrati?
– Možda Avdija Vršajević iz Hajduka u prvim utakmicama. Vukao me i “istukao”, još u mobitelu čuvam jednu fotku gdje me vuče za dres. Rekao sam mu tijekom igre: “Kani me se više…”, a on meni poslije utakmice: “Brate, morao sam”. Sve je to dio igre, ali ja sam kasnije i protiv njega imao odličnih trenutaka.
Ima li neki čuvar da ti je baš bio neprelazan?
– Možda na početku, ali, iskreno, s vremenom sam se počeo osjećati dominantnim u odnosu na čuvare u našoj ligi.
Kako će biti u Italiji?
– Još ne znam. Do sada nisam imao problema ni u klubu, ni u reprezentaciji. Ne znam još što me čeka, ali vjerujem da će sve biti u skladu s očekivanjima.
Fiorentina?
– Velik klub, čujem i da imaju navijače među najboljima u Italiji. Vidio sam sastav s kojim Fiorentina raspolaže, sjajna je to momčad, ali više ću moći reći tek nakon prvih treninga.
Da ti je netko prije par godina rekao da ćeš napraviti najveći transfer u povijesti RNK Splita…
– Tada o tome nisam ni razmišljao. Tko zna kako bi se razvijala moja karijera da nisam zabio taj gol Dinamu. Nakon toga sam ostavio i broj 11 na leđima, koji je bio slobodan još od odlaska Deranje.
U Fiorentini si naslijedio Batistutinu devetku…
– Bit će mi čast nositi njegov broj. Batistutu nisam imao priliku gledati, ali znam da je bio vhunski igrač i velika legenda kluba.
Ima li nešto za čime žališ, što nisi ostvario igrajući za Splita?
– Možda nesretno ispadanje u Kupu od Zagreba…
A neplasman u Europu?
– Prošle sezone nismo smjeli ući. Imao sam dojam da smo i treći gol zabili Zadru da bi opet ostali neriješeno.
Ali dijelom ste i sami krivi radi poraza od Istre kod kuće kolo prije toga…
– Tu utakmicu nisam igrao.
Kako gledaš na Splita nakon tvog odlaska?
– Opet će to biti borba za Europu, a kako je Glavina odigrao protiv Osijeka, čini mi se da neće biti problema ni na mojoj poziciji.
Misliš li da se odlazak dogodio u pravo vrijeme?
– Moram reći da mi u Parku mladeži baš ništa nije falilo, ali došli smo do situacije gdje je bilo vrijeme za napraviti novu stepenicu u karijeri. U Splita sam igrački sazrio, osjećam se spreman dokazati se u inozemstvu.
Je li Italija zemlja po tvom guštu?
– Želio sam tamo ili u Njemačku. Dakle, ispalo je baš dobro.
Što će ti najviše nedostajati?
– Druženje s frendovima Ercegom i Radeljićem, balote i druženje s momčadi. Mi smo imali stvarno fenomenalnu atmosferu u svlačionici, a dok su tu bili Obilinović i Marčić bilo je i puno smijeha. Ali, kažem, atmosfera je i danas vrhunska. E, da, zahvalio bih se još fizioterapeutimaDuli, Vlahi i Dadi, te doktoru Lukšiću. Svi zajedno su me trpili i brinuli o meni u vrijeme dok sam bio ozlijeđen.
Ajmo još malo na Hajduk i Dinamo, Mamić je javno rekao da je nudio za tebe 5 milijuna eura.
– Pa valjda je to istina ako kažu, ali inozemstvo je za mene možda i najbolja varijanta. Evo, otkrit ću da sam kao dijete bio dva tjedna na probi u Maksimiru. Odveo me jedan menadžer, nakon čega su htjeli da ostanem, ali moj tata nije želio da selim u Zagreb. Bio sam tada još početnik.
Kako je bilo igrati protiv Hajduka, kad većina navija protiv vas?
– Meni dobro. Na ulici su mi svi uvijek davali podršku, pa i hajdukovci. Erceg i ja odlazili bi pješke na Poljud pogledati utakmicu. Normalno je da u ovom gradu gotovo svi navijaju za Hajduk, ali mene su te velike utakmice uvijek inspirirale da dam sve od sebe.
Tako će biti i u Fiorentini?
– Iskreno se nadam. Gledao sam par utakmica moje nove momčadi, igraju lijep i atraktivan nogomet i nadam se da ću se dobro uklopiti. Prvi dojam o ljudima je sjajan, a sad već i jedva čekam prvi nastup – zaključio je Rebić.
Izvor: RNK Split